Текст песни Priča sa planine

Daleko negdje od ovog grada
Gdje gladan vjetar bjesni i ruši
Živio jednom jedan dobar starac
S kosmatim psetom i s jadom u duši Nikada ga možda upoznao ne bih
Al' me jedno veče dalek put navede
Kraj kolibe jedne sa propalim krovom
Kad glas jedan začuh
Kad glas jedan začuh
Kao moga djede I evo što se čudno nakon toga zbilo
Zagrli me starac, metnu me u kril
Gledah sjetne oči, izborano lice
U jezivoj tami vlažne kolibice
Tad pokrenu se brada, zadrhtaše usne
I sa bolnom pričom otpoče baš tu se
Kako nekad lijepo u mladosti bješe
Al se mora radit' kako drugi htješe
I tad sudba crna na zemlju je pala
Otadžbina zvati s krvi je stala
I on pođe smjelo gdje se mreni pada
Tek procvala mladost gdje grca i strada Oduži se veče, oduži se pričaMiladin Šobić - Priča sa planine - http://ru.motolyrics.com/miladin-sobic/prica-sa-planine-lyrics.html
A napolju hladno, zima luda ciča
A ja u toplini starčevoga krila
Gdje je moja duša lagan san snila I kao kroz maglu slušao sam čiču
Gdje o svom životu meni priča priču
Imao je ženu i tri sina zlatna
Ali mu ih ote podla ruka ratna
I teku riječi, i suze sa njima
Iz starčeva grla rastu kao plima
Ona strašna zima ohola i ljuta
K'o da sve je čula pa ko da ućuta Svjedok ove priče i pseto je bilo
Kraj umornih nogu sjetno se sakrilo
I cvileći tiho starcu se čudilo
Što je mjesto njega mene prigrlio Probudi me starac, na noge ustade
Ova gorka priča, kao da nestade A ranjena duša, šapnu na sve to
Da od svega ipak ostade to pseto Nikada ga možda upoznao ne bih
Al me jedno veče dalek put navede
Kraj kolibe jedne sa propalim krovom
Kad glas jedan začuh
Kao moga djede
Moga djede, moga djede.